"Samoubojstva branitelja samozapaljenjem postala su svojevrsni model posljednjih mjeseci, iako, kažu stručnjaci, spektakularizacija patnje i, osobito, samoubojstva, uopće nije tipično ponašanje oboljelih od PTSP-a".

Ovo nisu riječi povodom današnjeg tragičnog čina na Markovom trgu, već  izjava pokojne profesorice Vere Folnegivić-Šmalc povodom dva uzastopna slučaja samozapaljivanja hrvatskih branitelja u razmaku od dva tjedna, davne 2006. godine.

Potom smo prije nešto viśe od desetak godina imali samozapaljivanje jednog branitelja u Zagrebu, a danas opet na Markovom  trgu, mjestu koje je arhetipski simbol Hrvatske kao države.

Bez nekakvih detaljnjijih činjenica o identitetu i motivu aktera ovog čina (izuzev degutantnih izjava koje je suprotno svim etičkim načelima dala saborska liječnica, Gordana Štajminger,  koja se među prvima našla na mjestu tragedije), ali s obzirom da se zna kako je u pitanju hrvatski branitelj, mogu ponoviti neke dobro znane i provjerene činjenice:

- hrvatski branitelji su dokazano osjetljivi na društvene procese, posebice izborne cikluse, a što se vidi i po njihovoj "nazubljenoj" stopi porasta suicida od 1991. godine koja je uvijek padala poslije izbora, što se tumačilo dizanjem razine društvenog optimizma i povezanosti;

- mi smo u zadnja dva mjeseca  imali dvije važne izborne kampanje, onu za hrvatski sabor te prošli vikend za europarlament, a koje su bile prožete međusobnom mržnjom optuživanjem i sveopćim manjkom kulture političkog dijaloga, prvenstveno od strane PRH, Zorana  Milanovića.

- takva razina političke nekulture zasigurno dovodi u pitanje smisao nečije žrtve, odnosno izlaganja svojeg života pogibelji i stradanju za državu u kojoj su derogirane temeljne vrijednosti kao što su obitelj, brak kao zajednica muškarca i žene  te zdrav odgojni sustav koji ne podlaže uvezenim ideološkim agendama.

Ovo što pišem ne mora biti isključivi razlog današnje tragedije, niti se u ikoga može uperiti prstom kao krivca, ali je vrlo moguće bio posrednički faktor u cijeloj ovoj tužnoj priči.

Jer, zašto bi se ta jadna osoba na ovaj čin odlučila na Markovom trgu, a ne primjerice ispred kladionice ili kockarnice?

Na koncu ću se opet vratiti na sve mučne detalje osobne prirode koje je za ovog nesretnika danas javno izrekla jedna medicinska djelatnica sa pitanjem: bi li se dotična kolegica usudila na isto da se radilo o primjerice transrodnoj osobi, a ne hrvatskom branitelju?

Mnogi se u Hrvatskoj u zadnjih trideset godina pozivaju na svoju ugroženost, diskriminaciju i društvenu ranjivost, a koliko vidim gore samo braniteljske buktinje.....