Stjepo Bartulica, jedini izabrani kandidat Domovinskoga pokreta u Europski parlament, sinoć  je u stranački stožer došao u Ferraiju, vrijednome oko 350 tisuća eura.

Mediji pišu da automobil nije njegov. Nije to važno, važno je da je rekao kako će zastupati maloga čovjeka, vjerojatno da bi i taj mali čovjek što lakše i što prije mogao kupiti Ferrrai.

Bartulica je najavljivao da će se do zadnje kapi krvi boriti za Muzej žrtava komunizma. Na kraju je pristao na Plenkovićevu ponudu da to bude Muzej žrtava svih totalitarizama, što znači da je dobio više nego što je tražio. 

Bartuličina proslava ulaska u EU vožnjom u Ferrariju zapravo je simbolička slika  hrvatskih političara i politike. HDZ-u šest, SDP-u četiri,  Domovinskom pokretu i Možemo po jedan mandat u Europskome parlamentu.

 To je rezultat europskih izbora upravo održanih u Hrvatskoj na kojima je gotovo 80 posto birača svojom apstinencijom poručilo da im je do njih kao do lanjskoga snijega. Neovisno o tomu, rezultati su gotovo potpuno očekivani.

 Dvije su stožerne političke stranke, jedna se javno percipira kao desna, to je HDZ, a druga kao lijeva, to je SDP, koje  uvijek i na svim izborima uzimaju "svoj" najveci dio, tko god im bio na čelu, kakvu god politiku vodile i što god svatko od nas mislio o tomu. Kada im se pribroji poneki odvjetak, DP HDZ-u, a Možemo SDP-u, dobije se konačan odnos snaga u Hrvatskoj. Tzv.ljevica debelo zaostaje za tzv. desnicom (gledajuci postotak osvojenih glasova, a ne broj mandata).

 S obzirom na to da je ta ljevica po mnogo čemu inficirana jugoslavenstvom, hvala Bogu što je bar tako, kad vec nije po zaslugama i pravdi.