Spuštajući se, neki dan, pješice s Gornjeg grada, Mesničkom ulicom, pokraj mene prođoše nekolicina luksuznih crnih limuzina.

Saborski i vladini dužnosnici. Tko je točno sjedio u udobnim kožnim sjedalima ne mogu znati jer su nas dijelila efikasno zatamnjena stakla. Scena kao iz pjesama Azre ili Jure Stublića, jednako kao iz Krležinih ili kafkijanskih komada. I, dok posljednja istraživanja govore o tomu da najveći broj građana ne vjeruje u aktualnu vlast i misli da Hrvatska ide u lošem smjeru, u novu krizu, oni koji su se provezli pokraj mene i nisu odveć zabrinuti. Naime, njihova matematika i druga istraživanja pokazuju da bi im građani, unatoč tome što ne vjeruju u njih i njihovu sposobnost - na izborima opet poklonili povjerenje. Naizgled apsurdno, ali istinito.

Druga realna politička mogućnost je da vrate bivše na vlast pojačane s novim ideološki bliskim i ideološki nebliskim opcijama. Neprincipijelnu koaliciju.  Kao da se vrtimo u Danteovim krugovima. Ima li tom pesimističnoom vrtuljku kraja?

Ima, ako spoznamo i priznamo uzrok i vlastitu krivnju za odabir onih koji su upravljali ili upravljaju zemljom, ili točnije, vladaju njom i nama. I to ne krivnju radi njihovog odabira već istine da su oni i proizašli iz nas.

Hrvatsko društvo je u dubokim preobrazbama, društvo koje prolazi  duboku krizu rasta. U toj krizi rasta treba se rastati od starih pravila ponašanja, starih navika i starih pogleda, a usvojiti nove, demokratske, one koji proizlaze iz odgovorne slobode, iz solidarne slobode, iz jasno osviještene brige za zajedničko dobro. Ukratko, danas se nalazimo u dubokom procijepu, odnosno, krizi rasta, jer ta preobrazba podrazumijeva ostaviti nešto za sobom i napustiti te prihvatiti novo. To novo mora prihvatiti pojedinac, a pojedinac se danas u Hrvatskoj, pod pritiskom briga, besparice, neperspektivnosti, bunila... raspada. A gdje se raspada pojedinac, raspada se i društvo.

Dakle, ako želimo preobrazbu društva, preobrazbu političke zajednice i svega onoga što utječe na državne i društvene dinamike moramo preobraziti pojedinca. Solidarnost je moralna kategorija i mora postati sastavni dio čovjeka kao moralne i odgovorne osobe. Iz osobne razine se solidarnost prelijeva na društvenu razinu. Solidarnost možemo razumjeti samo kroz ono što zajedničko dobro jest, a zajedničko dobro ne označava skup svih dobara u aritmetičkom smislu, bilo ekonomskom bilo socijalnom ili nekom drugom.  Mi prvo moramo izgraditi solidarni mentalitet, solidarnu duhovnost, solidarnu racionalnost, a da bismo to izgradili moramo proći svoju osobnu preobrazbu.

Božić je božanski poticaj da o tome barem počnemo istinski razmišljati. Milost Božića je ponajprije Božji događaj. Mi smo ga, „naravno“, sveli na naš ljudski događaj pa se u svojoj praksi nadmećemo kako bi ta pompa, vanjština Božića bila što svjetlija, dekorativnija, skuplja...

Vidimo što nam nudi okruženje kojemu to odgovara, koliko se potrošilo, koliko se popilo, kako su nam okićeni gradovi, koliko se potrošilo na vatromete, bankete. Kao da se sve čini da nam blokira pristup istinskom otajstvu. Otajstvo vjere ne smije se pretvarati u jednu puku sociološku, povijesnu i društvenu činjenicu. Vjeru treba živjeti u potpunosti. Mi ne smijemo iz vjerske perspektive misliti da nas je Bog napustio i zatvorio kanale svoje milosti. Bog kuca na naše srce. Možemo zamisliti i kako kuca na vrata Sabora, vlade, Sveučilišta.... On kuca na vrata svakog pojedinog čovjeka bez obzira bio ili ne bio vjernik.

Od vjernika se očekuje da spremno dočekuje Boga. Poželio bih svim hrvatskim ljudima, vjernicima, ali i nevjernicima, da se odvaže doživjeti dubinu Božića koja mijenja, koja nas čini novim ljudima. Ljubav u istini i istina u ljubavi da nose našu kršćansku egzistenciju, da nose ovaj svijet i da se tu krije tajna ljudske slobode i svega onog što ta sloboda izazvana današnjim izazovima i problemima treba ostvariti na čovjeku dostojan način. Da doživimo svoje vlastite preobrazbe te takvi biramo ljude koji će upravljati našom državom, gradovima, općinama... bez obzira kojoj opciji pripadali, ali drugačiji, prosvijećeni, solidarni, odgovorni, ljudi kojima je jasan pravi smisao Božića.