Kakvu Novu godinu želimo, ako nešto želimo mijenjati, moramo poći od sebe.

Sveprisutna amnezija hrvatskog naroda neće nam donijeti sretnu i bolju Novu godinu.

Moramo stati i suočiti se s istinom, da nema ništa od silnih obećanja o boljem životu, te početi  vjerovati da će puno toga ovisiti o nama.

Opstanak u kriznim vremenima ne ovisi o optimizmu ili nadi, iako može biti koristan psihološki motivator u teškim okolnostima. Za preživljavanje je potrebno priznanje istine i stvarnosti, tako da se razumne odluke mogu donositi na temelju točnih informacija. 

Koje informacije može dobiti usamljeni „skeptik“ gledajući i slušajući informacije i analize iz sveprisutnih medija u posljednje dvije godine... nesigurnost na svakom koraku?

Imat ćemo uništena poduzeća, živote, mirovine za starije osobe, nacionalne  valute, lance opskrbe, centralno kontrolirana tržišta, privatno vlasništvo, zdrav razum, znanost, istinu, povjerenje u institucije, pravdu, vladavinu prava i sve individualne slobode za koje su milijuni žrtvovali svoje živote tijekom naše nekada cijenjene povijesti.

Vidimo da se društvo podijelilo na „urbane osobe“ i „teoretičare zavjere“.

„Urbane osobe“ koje  podržavaju ukidanje svojih sloboda, svjesno ili nesvjesno... svejedno.

One će surađivati​​ i braniti svoj stav kao "znanost i sigurnost za opće dobro". 

One ne vide zlo u ubrizgavanju eksperimentalne tvari u 5-godišnje dijete, u urušavanju dosadašnjeg obrazovnog sustava, podjelama, siromaštvu, umiranju, bolestima, gašenju poduzeća, iseljavanju itd.

Druga skupina su razni „teoretičari zavjere“.

Probudili su se i našli su se sasvim sami. Sumnjaju da nešto nije u redu.

Čekaju da netko drugi prvi progovori, kako bi se osjećali ugodnije da ne zvuče kao „teoretičari zavjere“... ravnozemljaši.  

Oni su u potrazi za istinom, što će potrajati mjesecima ili čak godinama, ali važno je da su započeli svoje putovanje, dok se sadašnja stvarnost urušava oko njih.

Pitaju se zašto je promijenjena definicija cjepiva, zašto je zanemaren prirodni imunitet, zašto se toliki liječnici otpuštaju sa svog posla ili su ušutkani. Oni vjeruju da je tiranija namjerna, osmišljena, ali nisu sigurni kako i u kojoj mjeri, jednostavno ne mogu zamisliti mogućnost da takvo nešto postoji u današnjem svijetu. 

Nakon ove pandemije vidjeti ćemo da nema slobodnih tržišta, nema stabilnih valuta, nema jamstva za hranu na policama, gdje kupujemo svoje sutra. 

Vidjet ćemo da nema neiskvarenih znanosti, nema akademika kojeg se ne može kupiti, nema liječnika koji ne bi zadržali svoju licencu. 

Nema vladinih agencija koja ne bi manipulirala s podatcima, skrivala istinu od naroda, a narod od istine. 

Vidjet ćemo da sloboda nije pretpostavka, ne može postojati nigdje na zemlji, sama po sebi, ako se za nju neprestano ne borimo.

U ovoj dubokoj spoznaji osjećat ćemo se sami, ali moramo znati da nismo sami, kojim god putem krenuli.

Više nema povratka na staro normalno, jer nema starog normalnog, kojem se može vratiti. Morat ćemo krenuti  dalje, ali od nule, i to zajedno. 

Poteškoće kroz koje prolazimo kao narod počivaju na našoj amneziji, te ako želimo da se dogodi pozitivna promjena, morat ćemo se probuditi i vjerovati zdravom razumu i svojim očima!

Istina je uvijek isplivala na površinu i ova će biti vidljiva sa svih strana. 

Opstanak svega što smo nekada voljeli, svega u što smo nekada vjerovali, svih do kojih nam je stalo i budućnosti koja nas  čeka, zahtijeva naše duboko i trenutno razmatranje ove jedne jednostavne naredbe, gasite televizore, vodite se svojim razumom.