Mahatma Gandhi je rekao "Sedam je stvari koje nas uništavaju":
- bogatstvo bez rada
- zadovoljstvo bez savjesti
- znanje bez karaktera
- religija bez žrtvovanja
- politika bez principa
- znanost bez ljudskosti
- posao bez etike.“
Pišem o ovoj bolnoj temi, jer se ništa značajnije ne mijenja , zašto je Slavonija tu gdje je i zašto se i dalje iseljava , nestaje i propada.
Poznato nam je da mase nikad nisu željele čuti istinu , radije su željele živjeti u iluzijama.
Onaj tko zna prodavati iluziju , može i zna vladati Slavonijom… iako se od iluzije se ne opstaje i ne živi.
Slavonci moraju podvući crtu i vidjeti što nas je dovelo da smo tu gdje smo.
Slavonija kao i cijela RH je na koljenima pred multinacionalnim kompanijama ili globalnim kapitalom, što koči razvoj i potiče iseljavanje stanovništva iz Slavonije i drugih dijelova RH za duga desetljeća .
Slavonija je bila naseljena i razvijena , a sada je na začelju, opustošena i nenaseljena.
Privatizacija „na hrvatski način“ uzrokuje zaostajanje Slavonije i iseljavanje radno sposobnih mladih obitelji.
Postojeća poduzeća su redom po propadala, ili su se prodavala „budi zašto“, često sa postojećim zemljištem ,kao jedinom njihovom vrijednošću.
Umjesto dotadašnje koncentracije na postojeću industriju, obrte i poljoprivredu , novi „poduzetnici“
se okreću brzim zaradama , turizmu i trgovinama.
Privredni promašaji ,nebriga, korupcija, otimačina i krađa u svim porama društva , su doveli do toga , da danas imamo u Slavoniji poluprazne škole, vrtiće , prazna i zapuštena sela, poluprazne gradove , nedostatak kvalificirane radne snage …itd.
Zaostajanje Slavonije je počelo čim su se zanemarila načela ljudskosti, jednakosti, slobode, solidarnosti ,regionalnog razvoja , konkurentnog poduzetništva…ono za što smo se borili .
Iz fizike znamo da se energija ne gubi, već se samo pretvara iz jednog oblika u drugi.
Gdje je nestala ta energija koju smo imali devedesetih i u što se pretvorila…ako vrijede ovi zakoni …gdje je rješenje?
Dio te energije se iselio iz Slavonije , dalje se iseljava redovnim autobusnim linijama, što je izuzetno velika nesreća i žalost za nekad bogatu i ponosnu Slavoniju…ali i dalje se ne čini ništa značajnije da se to zaustavi.
Jedan dio te energije se može nalaziti u drugačijem obrazovnom sustavu, sustavu koji potiče na izučavanje, kritičko razmišljanje i zaključivanje.
Potrebno je odgojiti i obrazovati mladu generaciju koja će moći rješavati nastale probleme.
Ova sadašnja generacija koja je ih i stvorila , ona to ne može i ne zna …
Vidimo da su mediji prodani i rade za nečije interese, ne izvještavaju istinu, nego šire propagandu i cenzuriraju činjenice.
Isto tako, znanost, na žalost, ne dozvoljava znanstvenu raspravu .
Religija odvaja ljude od duhovnosti, propagandom, strahom i krivnjom.
Svjedoci smo da pravosuđe ne radi po pravdi.
Banke nas pretvaraju u ovisnike o dugovima, kreditima i kamatama.
Vlasti donose zakone, kako bi po zakonu provodili bezakonje.
Živimo u vremenu kada nacionalne države postaju korporacije i većina državnih institucija radi za interes korporacije .
Slavonci , želimo li sačuvati svoju djedovinu , moramo učiniti svoj dio, uzeti sudbinu Slavonije u svoje ruke, te tako izbjeći dalje propadanje i zaostajanje Slavonije.
Ove prostore neće spasiti nikakvi projekti i programi koji se već dugo vremena najavljuju i obećavaju… , ako tu ne bude jedinog pravog bogatstva, a to je narod koji će tu živjeti i stvarati.
Povijest je pokazala da najveća tragedija ovakvih prelaznih perioda nisu riječi i nasilje loših ljudi, već šutnja i ravnodušnost dobrih ljudi, kao i pasivno prihvaćanje zla, što je isto kao i da ga čini.
Sada Slavonija šuti !?
Katastrofa, kako je definiraju Ujedinjeni narodi , je ozbiljan poremećaj funkcioniranja zajednice ili društva.
Utjecaj katastrofe na određenu kulturu ovisi o ljudima u toj kulturi, te o snazi i otpornosti kulture.
Kako to mijenjati ?
Prvi korak koji možemo učiniti je, da kao roditelji počnemo u školama tražiti da nam se djeca pripremaju za stvarni život.
Sadašnji obrazovni sustav je pretrpan nepotrebnim činjenicama i znanjem koje učenici uglavnom odmah zaborave.
Moramo energično i argumentirano tražiti i mijenjati postojeće obrazovno -odgojne kurikulume u školama, učiti djecu od vrtića do fakulteta, kako da postanu odgovorni ljudi, što znači dobrota i kako biti dobar čovjek.
Moramo ih učiti kako da ostanu „na nogama“, kada nastupe krize, teška i neizvjesna vremena, kada sve krene „niz brdo“.
Učiti ih da vole sebe bez obzira kakvi su…. zbunjeni, nesigurni, odbačeni, drugačiji.
Učiti ih što je bitno u životu , radu, solidarnosti, poštovanju.
Učenici sada imaju samo ogromne torbe na leđima ,koje ih ne uče što je život.
Drugi korak je , moramo birati takvu politiku koja se neće za novac prodavati i mijenjati stranke , te koja će braniti nacionalne interese svog naroda .
Potrebno je sačuvati građane od ratno huškačke retorike prema drugačijima.
To je opasna stvar, jer ako narod ne kaže jasno da je protiv rata, da ne želi rat i mržnju , da ne želi u njemu sudjelovati, ako poklekne (propagandi), mogao bi se jednog dana lako naći u njemu i platiti izuzetno visoku cijenu…
Politika treba i mora raditi sve što može, a da ne uništi svoj narod fizički, duhovno, ideološki.
Isus iz Nazareta je govorio : „Ono što sijete, to ćete i žeti“….očito nismo dobro posijali ….
Treba nam nova sjetva i nova žetva.