Jedna plesna točka na otvaranju OI u Parizu je promaknula i pozornijim promatračima iako je osobno držim vrlo znakovitom.

Radi se o plesnom uprizorenju spržene zemlje od klimatskih promjena, kad tlo pod nogama ljudi nestaje, oni umiru i padaju sprženi, čime nam šalju neku poruku. Cinik bi rekao: da u svoj rokovnik ubilježim klimatski "lockdown" za 2025.g.? Moguće.

S klimom manipuliraju, to je očito, osim za budale koji okrivljuju CO2.

A reći ću vam jedan lokalni primjer koji govori globalno. U mom gradu, Trogiru. od moje ulice prema središtu grada od prošle zime uređuje se oko 700 metara ceste i pločnika, i još nije gotovo. No na stranu probijeni rokovi, mene muči jedan detalj o kojemu nitko ne govori: gomila asfalta, kamena i betona a nigdje, baš nigdje ni travčice ni stabla zasađenog!? Sve je golo na toj dionici i kad uprži ovo sunce onda asfalt, beton i kameni zidovi se toliko ugriju da postaje još nesnosnija sparina!

E sad, pitam se posve logično i zdravorazumski, kako to da urbanisti i arhitekti ne planiraju uz takve dionice, pogotovo gradske, zelenilo i drvorede koji ne samo da daju jedan posebni ugođaj nego bi i bitno u budućnosti smanjili temperaturu svojom hladovinom.

Kad se već lokalno i globalno govori o zelenoj politici zašto se u urbanim područjima masovno ne sade stabla i biljke koje bi oplemenile prostor i učinile ga otpornijim na globalno zatopljenje - koje se očito događa, samo umjetno, ne prirodno, djelovanjem čovjeka - i to onih koji imaju sredstva i moć da uništavaju prirodu, dok "mali" ljudi imaju sve manje svijesti o važnosti arhitekture biljaka, drvoreda i parkova! Pogledajmo samo od kućnih dvorišta. Koliko betona a koliko zelenila?

Mnogi sami sebi jamu kopaju. Biljke su život kao i voda.